?Memphis 1955 na Union Avenue
Carl i Jerry i Charlie i Roy i Billy Riley takodje??
- Johnny Cash, I Will Rock?n?Roll With You.
Vise nego kult heroj, manje ikona, Billy Lee Riley je sigurno najbolji Sun
izvodjac koji nikada nije imao svetski hit album. Pun zivota, seksi, smesan,
njegove pesme ?Red Hot? i ?Flyin? Soucers Rock?n?Roll?
izlazu sve najbolje u rock and roll-u pedesetih.
Riley i njegov bend The Little Breen Men (J.M. Van Eaton, Roland Janes, Marvin
Pepper, Martin Willis, i Jimmy Wilson) su brzo postali cuveni kao najbolji sou
bend na centralnom jugu, nazalost ni njihova divlja performansa niti muzicki talenat
nisu mogli pomoci da prodaju vise albuma.
Veliki uspeh lejbel kolege Jerry Lee Lewis-a (koji je cak svirao klavir neko
vreme za Riley-evu grupu) je ruzultovalo poklanjanje vise paznje Lewis-u nego
Billy Riley-u. Za to vreme Riley i njegov bend su zaradjivali tako sto su studiski
snimali za svakoga u Sun-u. Kruze glasine da je u jednom navratu Phillips rekao
Riley-u ? Jednosvno nemogu da te pustim da imas hit album, jer bi me u
tom slucaju ostavio i otisao na turneju sa svojim bendom. Ovde si korisniji.?
Riley kasnije napusta Sun da bi nastavio svoju odiseju u muzickoj industriji
koja traje do dan danas. Snimao je za desetine izdavaca, sa raznim imenima,
i svirao sve od popa do blues-a, instrumentala, i mnogo dobrog r?n?r-la.
Posle selidbe u Kaliforniju sezdesetih, postaje trazen sesen muzicar, svirajuci
usnu harmoniku za izvodjace kao Sammy Davis Jr., Dean Martin, the Beach Boys,
Johnny Rivers i mnogi drugi.
Riley napusta muziku ranih sedamdesetih, i ponovo se vraca posle Elvisove smrti
da podseti publiku sta su propustili dosta godina ranije.
Ovo sto sada nastupa su 3 duge telefon konverzacije koje su se desavale u vreme
dok se Riley spremao da snima njevov novi album Shade Three Blues. Doziveo sam
ga kao postenog, kulturnog, i duhovitog. Poceli smo od pocetka.
KB: Citao sam negde da u sebi posedujes Americke Domorodacke krvi, da li je
to istina?
BLR: Imam malo Cherokee krvi u meni. Obadve strane moje porodice imaju ponekog
indijanca u njima. Nisam siguran koliko, niti bi znao kako bi to izmerio.
KB: U ranijem razgovoru rekao si da si skupljao pamuk.
BLR: Da, odrastao sam na plantazama, farmama - kao i svak drugi u to vreme,
svi koji su bili siromasni. Tako smo prezivljavali.
KB: Da li si skupljao pamuk dok si bio mlad? Reci nam nesto o tome.
BLR: Da, imao sam oko 6 godina tada. Skupljanje pamuka ? tada se to radilo
rucno. Pamuk bi narastao do stuka velicine, onda bi procvetao i pretvorio se
pamucne lopte. Te lopte bi se otvorile, i pamuk bi izasao napolje. To bi mi
skupljali, i stavljali u vagone.
KB: I bili ste placeni po kilogramu?
BLR: Bili smo placeni na 50 kilograma. Kada smo mi pocinjali bilo je 50 centi
za 50 kilograma, i vecini ljudi bi trebalo obicno citav dan da skupe 50 kilograma.
KB: Kako shvatam skupljali ste pamuk zajedno sa crncima?
BLR: Na plantazama smo ziveli i radili zajedno sa crncima. Nismo mnogo brinuli
o tome. Boja koze nas nije interesovala. Ziveli smo zajedno, igrali i posecivali
se.
KB: Mozda zvuci kao glupo pitanje ? da li je to odakle ste dobili osecaj
za blues muziku?
BLR: Da, tacno tako. Kada sam bio mladji, to je bila jedina muzika koju bi
cuo. Jedina muzika na radiju tih godina je bila hillbilly i pop muzika ?
a mi nismo imali radio. Tako da bi muziku cuo obicno od ljudi koji su je ustvari
svirali uzivo, sedeci na stepenicama?
KB: Kada ste vi poceli da svirate muziku?
BLR: Prvo sam poceo sa usnom harmonikom kada sam imao 6 godina. Otac mi je
dao usnu harmoniku, a prvu gitaru kada sam imao 10 godina, koju sam naucio svirati
par godina posle toga.
KB: Koju vrstu gitare di dobio?
BLR: Silvetone ? polovnu. Placena deset dolara mislim.
KB: Do kada ste bili na plantazama?
BLR: Farmu smo napustili 1947 kada mi je bilo trinaest godina.
KB: Da li si isao u skolu?
BLR: 3 godine. U skolu se samo islo ako nije bilo nista da se radi. Imali smo
ljetnju i zimsku skolu.
KB: Da li je ovo bilo cudno za tebe?
BLR: Ne, nije, bilo je prilicno normalno za nas. Bio je to jedini nacin za
koji smo znali, a bolje nismo znali. Dosta ljudi je islo na sever da radi u
fabrikama, a mi smo ostali vezani za Jug ? postoje siromasni ljudi, a mi
smo sledeci na listi. Bez kajanje, da mogu vratio bi se sad da mogu.
KB: Kada si isao u vojsku?
BLR: Kada sam imao 15, 1949-te.
KB: Kako si to uspio?
BLR: Lagao sam za godine. Nisam imao rodni list, pa sam im rekao da imam 17,
a moja sestra je potpisala da imam toliko. Posle toga sam proveo 4 godine u
sluzbi.
KB: Sta si radio u armiji?
BLR: Armiju nisam nikad volio. Otisao sam uglavnom zato da bi imao mesto za
zivot i nesto da pojedem.
KB: Nas zajednicki prijatelj Tommie Wix kaze da si prvu put snimo nesto negde
u to vreme.
BLR: Da u Seattle sam snimio 3 snimka. Usao bi u mali boks, tamo bi imali gitare,
i onda pevas sta hoces. Islo je pravo sa mikrofona na traku.
KB: Koje pesme si pevao?
BLR: Od Hank Williams-a ?My Son Calls Another Man Daddy,? ?I?m
So Lonesome I Could Cry?. Isto tako i par Hank Thomson stvari ?Green
Light? i druge. Otpevao sam 6 pesama ali nemogu da se setim svih sada.
KB: Znas li gde su ti snimci sada?
BLR: Jedan ima Hard Rock Caf?. Jedan ima Smithsonian, i jedan Tommie
Wix.